Bakice dolaze
Prošlih mjeseci na Onoj Drugoj Grupi odigrali smo dva scenarija igre Brindlewood Bay. To je igra uloga u kojoj igrači igraju bakice, penzionerke, udovice, članice kluba ljubiteljica kriminalističkih romana zvanog "Murder Mavens", koje u slobodno vrijeme istražuju neobična ubojstva u gradiću u kojem žive.
Brindlewood Bay je PbtA igra. To je meni jako draga vrsta igara, jer podržavaju otvorenu igru i kooperativnost, te podupiru stil koji dozvoljava narativnu kompleksnost i sinergiju pri stvaranju priče za stolom.
Isprva me ova igra nije previše zanimala je me Murder, She Wrote žanr ne privlači, a nemam afiniteta ni prema Cthulhu elementima, kakvi se mogu pronaći u igri. Zapela mi je za oko jedino kao mogući uvod u meni zanimljiviji a mehanički sličan The Between, koji simulira viktorijanski lov na čudovišta u stilu serije Penny Dreadful. Također, igrati ili voditi PbtA na ODG-u mi je izazivalo frustraciju jer mnogi pokušaji postavljanja tih igara uglavnom nisu bili pretjerano uspješni, uključujući i neke koje sam i sâm pokušavao voditi, što je dovelo do nerazumijevanja — ili čak pogrešnog razumijevanja — onoga što PbtA stil uopće znači, traži i daje.
No, ukazala se jedna tematska prilika i prijavio sam Brindlewood Bay na ODG, a na nju su se prijavili Maja, Lana i Žuga. Čisti užitak! Dva sessiona bila su ispunjena vrlo zabavnim i pamtljivim likovima, izgradili smo neobične PCe i NPCe i međusobne odnose, a bakice su riješile misteriozno ubojstvo na dramatičan način (iz zatvorske ćelije!).
Nešto kasnije Maja je prijavila novi session. Rekla mi je da joj se toliko svidjela igra da ju je htjela ponovno igrati, te da je shvatila da je jedini način za to da sama vodi jedan misterij. Ja sam se prijavio kao igrač i — ponovno — uz dobre suigrače (Morana, Ena i Karlo) bio je jednako zabavan, pun detalja i zanimljivih likova; sve to, kao i u prvoj igri, stvoreno primarno za stolom, kroz igru. No, premda sve PbtA igre, pa tako i ova, zahtijevaju prepuštanje mehanici i zadanoj strukturi i izgradnji priče unutar nje, ova Majina partija bila je distinktivno Majina i osjetila se značajna razlika između njenog i mog vođenja: njen promišljen i istančan pristup promišljanju role-playinga kroz karaktere likova došao je do izražaja i dominirao igrom, kroz vrlo kreativan role-play svih osumnjičenika za ubojstvo. Voditelj u PbtA ima drugačije obaveze, ali još uvijek ogroman značaj.
Četiri stvari koje su me fascinirale kod Brindlewood Baya
1. Efikasna priprema
Osim upoznavanja pravila i settinga, za svaki misterij vam treba scenarij. Svaki scenarij (a uz igru ih dobijete nekoliko) je prezentiran u dvije stranice koje sadrže kratki uvod, predstvljanje misterija (ubojstva), popis osumjičenika s kratkim opisima, nekoliko ideja za korištenje paint the scene tehnike i, popis tragova koje voditelj mora ukomponirati u scenu kad god igrači traže tragove (odlučiti koji trag izabrati i kako ga prikazati je neopisivo zabavno). I to je sve.
Taj listić je sve što je potrebno za stvaranje kompleksne priče i izrazito je efektan. Svaki element je koristan i efikasan, bez viška i nepotrebnog okolišanja; toliko da ja nisam vidio nešto slično nigdje u svijetu igara uloga. Plus, sigurno je vrlo zabavno i jednostavno smišljati svoje misterije po istoj špranci.
2. Sustav rješavanja misterija koji jednostavno radi
Jako sam skeptičan oko misterija u tradicionalnim igrama uloga — posebno kad je rješavanje misterija glavni zadatak igrača. Čak i kad funkcioniraju i kad su dobro napravljene (Zadrov White Noise scenarij za GURPS jako hvale svi koji su ga igrali na ODGu, u više repriza), za moj ukus su previše GM-centrične. To jednostavno nije moja šalica čaja jer u takvom okruženju pronalazim premalo prostora za sebe da budem kreativan kao igrač. Brindlewood Bay je to riješio tako da je uzeo zanimljivu (ali pomalo nedorečenu) premisu iz GUMSHOE-a, da PCi (igrači) mogu pronaći trag uvijek kad ga traže, i dodao mu najzanimljiviju značajku: da igrači sami odlučuju tko je ubojica, i onda bacaju kocku da se vidi da li su u pravu.
Zahvaljujući tome, događa se sinergija za stolom: stvaranje zanimljive priče koja sve iznenađuje, i osjećaj da smo do nje došli zajednički. Primjer je da nas je sve iznenadilo i zateklo u prvoj igri kad su bakice (igrači) zaključile da je ubojica osoba (NPC) koju smo ad hoc smislili nešto više od pola sata prije kraja drugog sessiona.
3. Malo stvara puno
Dva misterija koje smo odigrali držali smo mehanički jednostavnima, utoliko da neke aspekte nismo ni dotakli, kao što su naprimjer dobijanje i liječenje conditiona, a i specifične poteze zvane Maven Moves smo jako malo koristili. Naravno, zanemarili smo i cijelu Cthulhu-esknu zavjeru koja bi imala veću ulogu u kampanji. No, usprkos tome, imali smo vrlo ispunjeno i napeto istraživanje, kompleksn(ij)e role-playing situacije, osjećaj postignuća, a i otkrivali smo i puno o našim glavnim likovima kroz zadane flashbackove. Tek u drugoj igri otkrili smo genijalnost poteza The Gold Crown Mysteries Move (u kojem je najviše uživao Karlo). Usprkos jako kratkoj igri, ja sam svoju bakicu osjetio vrlo snažno i još dugo nakon sessiona sam razmišljao o njenom pomalo tužnom odnosu s njenim pokojnim mužem.
Ali to je sve bilo samo baza, a vidljivo je da igra pruža još puno mogućnosti. Zamislimo samo kako bi bilo kad bismo u više sessiona i uz bolje poznavanje (igre i suigrača) mogli otići još dalje u narativnu kompleksnost.
4. Day Move i Night Move
U generalne poteze (kad lik radi nešto riskantno) ugrađeno je pravilo da igrač sam, prije bacanja kockica, kaže što misli da bi moglo poći po zlu ako rezultat na kockama bude loš. Štoviše, u noćnom potezu (night move, za noćne odnosno opasnije situacije), na igračevo nagađanje voditelj mora dodati i što on misli kako će loš ishod biti još gori od onoga što je igrač zamislio.
To je zanimljiv mini-umni-eksperiment koji, čak i ako ga se voditelj ne drži tih ideja nakon bacanja, dodaje jako puno u potencijalnu sinergiju i promovira otvorenu igru i zajedničko stvaranje, što je u mojoj perspektivi uvijek genijalna stvar.
Blistava budućnost
U vrijeme između dva Brindlewood Baya, Luka S. je poveo još jedan dobar PbtA session, Pasion de las Pasiones, koji je pomogao da se u našoj zajednici napokon počinje pričati o PbtA igrama na pozitivniji (i točniji) način. Ja sam vodio i Good Society, igru drugačije mehanike ali koja me fascinirala na više razina, a ne smijemo zaboraviti ni Lanine Skeletone koje su započeli ovaj narativni preporod u našoj maloj, ali vrlo raznolikoj lokalnoj RPG zajednici zvanoj ODG.
Zbog svega toga sam jako sretan, i veselim se skorom početku The Between kampanje s rockstar ekipom igrača.